Zasto sam tu?
Zasto sam ovo otvorila? Jer cu puci ako ne istresem ovu bujicu misli koje mi kolaju glavom.Jer moram negdje,s nekim,mozda ni s kim,ali bar s ovim virtualnim parcetom papira,podijeliti sve sto osjecam.A osjecam mnogo toga.Ja sam osoba koja intenzivno dozivljava dogadjaje oko sebe.I dobro i lose.Ne mogu da se pomirim sa nepravdom,ne mogu slijegati ramenima i umrtviti se u tacki koju bih kasnije nazvala zivotom.Ne mogu da,kako kod nas kazu,pustim da stvari idu svojim tokom.Ne mogu jer sam bila ubjedjena da ce ici mojim tokom...ali ta slika se rasprsila,slika zivota koji sam trebala zivjeti.Toliko godina sam se osjecala kao u kavezu i kad sam konacno trebala poletjeti svojim krilima,zajebala sam sve.Let je bio naporan ali oslobadjajuci,tezak ali kratak.Sad sam opet u kavezu..ali drukcijem.Je li moguce da ti se desi bas sve sto si mislio da nece?Ja evo znam da jeste,itekako.Ne znam da li je sve zapisano,ali lakse mi je da mislim da jeste,nego da zivim s tim da sam svjesno izabrala sve ovo.Preko trnja do zvijezda! Ako Bog da,jednog dana.
3 Komentari |
0 Trekbekovi